Drvoredi

Zadar je grad nastao na prirodnom poluotoku i stoljećima je branjen visokim zidinama. Zadnji fortifikacijski prsten oko grada građen je u 16. stoljeću, a sastojao se od visokih bastiona međusobno spojenih kortinama (ravnim zidnim platnom). Upravo je tu nastao prvi zadarski drvored koji se spominje 1857. godine dok je Zadar još bio grad-tvrđava. Spomenula ga je njemačka spisateljica Ida von Duringsfeld u svom putopisu o proputovanju Dalmacijom, kad spominje ulazak u zadarsku luku. Dok su uplovljavali u grad najviše je se dojmio krasan drvored velikih stabala na gradskim zidinama Murajima. Biljnu vrstu ne spominje, ali nije ju ni mogla prepoznati jer ne raste u njenoj domovini. Radi se o crnikama (Quercus ilex) koje postoje još i danas. Da bi se crnike smatrale velikim stablima moraju imati barem trideset do četrdeset godina, znači da bi one sada trebale imati 170-180 godina. Najveći i najstariji primjerci u drvoredu to i dokazuju.

Slijedeći drvored crnike u staroj gradskoj jezgri je onaj na Novoj rivi odnosno današnjoj Obali kralja Petra Krešimira IV. Riva je sagrađena 1875. godine, a zgrade duž obale do 1906. godine. U tom periodu je posađen i dvostruki drvored stabala duž cijele obale. Po nekim razglednicama s kraja 19. stoljeća može se zaključiti da su to bila listopadna stabla, sudeći po obliku krošnje vjerojatno brijestovi. Kasnije su ta stabla zamijenjena crnikama, vjerojatno dvadesetih godina prošlog stoljeća u doba talijanske vlasti, a možda i ranije.

Oba drvoreda su dosta stradavala tijekom godina, naročito u Drugom svjetskom ratu, ali su pravovremeno i obnavljana, i to istom vrstom. Tako postoji podatak iz novina iz 1911. godine koji govori da se postojeći drvoredi crnike na zidinama obnavljaju opet crnikama, te autor novinskog članka hvali taj potez. Drvoredi su sačuvani u nesmanjenoj duljini, samo što neka stabla nedostaju jer se ipak sva nisu mogla dosaditi. Drvored na Murajima, iako u dobroj kondiciji, ima vrlo loše uvjete za rast jer je vrat korijena stabala potpuno obuhvaćen betonom. S jedne strane drvoreda bedemi se spuštaju i do 15 m prema luci, a s druge strane je asfaltirana prometnica, tako da je vrlo teško shvatiti kako stabla dobivaju dovoljno vlage.

Vandalizma prema stablima bilo je oduvijek, pa tako postoji napomena u “Narodnom listu” iz 1888. godine da: …”. Na carskim cestama grada Zadra zasađeno je pred nekoliko dana mnogo novih stabala, a već je dobar dio istih polomljen od nepoznatih poganih ruka. Općina Zadarska imala bi stroge odredbe izdati, da štiti nasade, toliko koristne za ures i zdravlje grada!”…

Slijedeći drvored crnike u staroj gradskoj jezgri je onaj na Novoj rivi odnosno današnjoj Obali kralja Petra Krešimira IV. Riva je sagrađena 1875. godine, a zgrade duž obale do 1906. godine. U tom periodu je posađen i dvostruki drvored stabala duž cijele obale. Po nekim razglednicama s kraja 19. stoljeća može se zaključiti da su to bila listopadna stabla, sudeći po obliku krošnje vjerojatno brijestovi. Kasnije su ta stabla zamijenjena crnikama, vjerojatno dvadesetih godina prošlog stoljeća u doba talijanske vlasti, a možda i ranije.

Oba drvoreda su dosta stradavala tijekom godina, naročito u Drugom svjetskom ratu, ali su pravovremeno i obnavljana, i to istom vrstom. Tako postoji podatak iz novina iz 1911. godine koji govori da se postojeći drvoredi crnike na zidinama obnavljaju opet crnikama, te autor novinskog članka hvali taj potez. Drvoredi su sačuvani u nesmanjenoj duljini, samo što neka stabla nedostaju jer se ipak sva nisu mogla dosaditi. Drvored na Murajima, iako u dobroj kondiciji, ima vrlo loše uvjete za rast jer je vrat korijena stabala potpuno obuhvaćen betonom. S jedne strane drvoreda bedemi se spuštaju i do 15 m prema luci, a s druge strane je asfaltirana prometnica, tako da je vrlo teško shvatiti kako stabla dobivaju dovoljno vlage.

Vandalizma prema stablima bilo je oduvijek, pa tako postoji napomena u “Narodnom listu” iz 1888. godine da: …”. Na carskim cestama grada Zadra zasađeno je pred nekoliko dana mnogo novih stabala, a već je dobar dio istih polomljen od nepoznatih poganih ruka. Općina Zadarska imala bi stroge odredbe izdati, da štiti nasade, toliko koristne za ures i zdravlje grada!”…

Između dva svjetska rata, u doba talijanske vlasti u Zadru se, kao uostalom i u drugim gradovima, javila se pomodnost sadnje brzorastućih vrsta velikog volumena. Tako su se sadile platane, topole i borovi. Postoji podatak iz 1933. godine koji govori da je posađeno 7 km drvoreda od Puntamike do Bokanjca s preko tisuću sadnica kanadske topole (Populus canadensis). Isto tako, masovno se sadio alepski bor (Pinus halepensis) s pretpostavkom da štiti teren od erozije. Međutim, kako u Zadru na jednom potezu uz obalu nije čvrsta vapnenačka stijena nego lomljivi pješćenjak, borovi su čak izazvali suprotni efekt, jer su padali i rušili obalu. To je slučaj sa šetnicom Kolovare – Karma gdje su borove sadili vec Austrijanci 1893. godine i kasnije 1912., a nakon njih i Talijani. Preostali borovi na toj šetnici imaju oko sto godina i sve su opasniji i nestabilniji.

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća drvoredi topola su skoro u cijelosti povađeni i većim dijelom zamijenjeni kostelama (Celtis australis).

Dvostruki drvored platana ( Platanus x hybrida ) u Zrinsko – Frankopanskoj ulici posađen najvjerojatnije pred Drugi svjetski rat smješten je u uskom profilu ulice. Tako su stabla preblizu i fasada i kolnika kojim prolazi sve više sve većih vozila, budući da je navedena ulica glavni kolni prilaz poluotoku. Stabla su potpuno obuhvaćena betonom, pa korijen ne dobiva dovoljno ni vlage ni zraka. Napravljen je projekt regulacije prometa u kojem je planirana kompletna izmjena drvoreda, ali se izbor vrste i vrijeme izvedbe još ne zna.

U ulici Put Dikla postoji krasan dvostruki drvored kostela sađen vjerojatno pred Drugi svjetski rat koji je u velikoj mjeri sačuvan, dužine oko 550 m sa stotinjak stabala sa svake strane. To su stabla promjera debla do 50 cm i raskošnih krošnji koje tvore zeleni tunel iznad kolnika.

Nakon Drugog svjetskog rata u Zadru je posađeno i dosta drvoreda palmi (Phoenix canariensis) i to poglavito na Obali kneza Branimira jer se vjerojatno težilo prikazati blagost podneblja u svrhu promicanja turizma. (Zadnjih godina se s istim ciljem sade masline gdje treba i gdje ne treba, pa je posađena jedna cijela plantaža, a čak i jedan mali drvored!)
Nakon rata sađeni su i drvoredi crnika, ali nažalost pregusto i u ulicama koje su preuske za velika vazdazelena stabla. Stoga im se skoro svake godine moraju smanjivati krošnje kako ne bi stvarale probleme ni stanarima ni prometu.
U to vrijeme posađeno je i nekoliko drvoreda japanskih sofora (Sophora japonica), japanske kaline (Ligustrum japonica) i javora (Acer pseudoplatanus i Acer negundo). Kalina i javori se nisu pokazali kao dobar izbor za drvorede jer slabo podnose otežane uvjete života, pa im je estetska strana loša, a životni vijek puno kraći nego stablima iste vrste koja rastu u perivojima.
Veće sadnje drvoreda vršene su osamdesetih godina prošlog stoljeća, a sađene su prvenstveno kostele i posađeno ih je oko petsto komada.

Posađena su i dva drvoreda albicija (Albizzia julibrissin), jedan u Ulici Zadarskog mira 1358. a drugi na Obali kneza Branimira. Iako sađeni iste 1980. godine, zbog razlike u podlozi u koju su posađeni danas izgledaju potpuno različito. Stabla u Ulici Zadarskog mira 1358. izrasla su u prekrasan drvored čvrstog debla i širokih krošnji, dok su stabla na Obali kneza Branimira zbog kamenitog terena unatoč zalijevanju i prihrani ostala mala, zakržljale krošnje.

U isto vrijeme posađena su i tri drvoreda lagerstremije (Lagerstroemia indica), međutim sadnice nisu dobro podnosile suhu klimu, pa su vremenom uvenule ili bile premještene u perivoje.

Osamdesetih godina su posađena i dva drvoreda crnika koja sad već pružaju lijepu sliku. Onaj na Liburnskoj obali se redovito oblikuje u kugle dvaput godišnje jer se nalazi blizu zgrada, dok se drugi u Ulici Andrije Hebranga oblikuje samo periodično u slobodnoj formi.

Devedesetih godina je posađeno malo drvoreda, što zbog ratnih zbivanja, što zbog toga što se nisu gradile nove gradske zone ili uređivale ulice. Popunjavani su postojeći stari drvoredi crnika mladim sadnicama. Od novih drvoreda sađeno je nekoliko kraćih u Ulici Franje Tuđmana od kostela i jedan od pinija. Posađena su i dva mala drvoreda crnike: na šetnici na Forumu i na šetnici na Bilom brigu.

Godine 1995. uz Forte prema Jazinama posađen je drvored autohtone vrste koju još nismo imali u drvoredima – crnog jasena (Fraxinus ornus). Pokazao se kao vrlo dobra vrsta što se tice podnošenja gradskih uvjeta života, ali kako prilikom sadnje nije bilo dovoljno novaca ili razumijevanja, sadnice su bile dosta tanke i nisu postavljene zaštitne rešetke koje bi štitile deblo od oštećenja. Kako je to vrlo frekventna ulica i što se tiče pješaka i što se tiče prometa, stabla stalno stradavaju od udarca automobila ili vandalizma prolaznika. Tako se od ukupno 39 jasena već skoro trećina morala zamijeniti. Sva je sreća u tome što je jasen otporna biljka, pa se i iščupani i ožuljani od udarca automobila mogu ponovno posaditi i uz potrebnu njegu uspijevaju preživjeti.

Devedesetih godina posađena su i dva kratka drvoreda visokih žumara (Trachycarpus excelsa), na Branimirovoj obali i ispred crkve Sv. Šime, gdje se tražio mali volumen krošnje. Posađen je i mali drvored piramidalnog cempresa (Cupressus sempervirens “piramidalis”) ispred crkve Sv. Ivana, a na gradskoj tržnici dvostruki drvored lipa (Tilia argentea). U ovom stoljeću sađeni su drvoredi u novim stambenim gradskim zonama, uz nove poslovne zgrade, te uz javne plaže. Na Bilom brigu posađeno je više drvoreda uz nove stambene blokove. Sađeni su drvoredi kostela, melija (Melia azedarach), crnika, lipa (Tilia argentea), albicija, a ponovno se pokušalo i sa lagerstremijom.

Ispred zgrada Državno poticajne stanogradnje sađeni su drvoredi nekih novih vrsta. To su: kišobranasti bagrem (Robinia pseudoacacia “Umbraculifera”), judino drvo (Cercis siliquastrum), javor mlijec (Acer platanoides “Crimson king”), bijela murva (Morus alba), gledicija (Gleditsia triacanthos “Sunburst”). Uz novi Trgovinski centar posađeni su drvoredi bagrema (Robinia pseudoacacia “Umbraculifera) i kostele, a uz novu upravnu zgradu Nove banke mali drvoredi crnike i javora (Acer platanoides “Crimson king” ).

Uz dvije gradske plaže na predjelu Puntamike posađeni su drvoredi tamarisa (Tamarix gallica). Na parkiralištu ispred Gradskog groblja posađen je drvored lipa (Tilia argentea).

Iz svih dosadašnjih iskustava može se zaključiti da prilikom izbora vrste treba svakako paziti na volumen krošnji budućeg drvoreda, a time, ako je moguće odrediti udaljenost od kolnika i razmak sadnje. Poželjno je birati biljke manjeg volumena ili piramidalne krošnje. U uskim profilima ulice bolja su listopadna stabla, koja zimi omogućavaju osunčanost ulice i fasada zgrada. Također se mora paziti da biljke podnose gradske uvjete zagađenja, te da odgovaraju klimatskim uvjetima podneblja u kojem će živjeti. Kod nabave sadnica treba nabaviti školovane sadnice, dovoljne visine i što vece debljine debla kako bi bile otpornije na mehanička oštećenja. Svakako bi im trebalo osigurati i zaštitnu rešetku koja ce štititi i deblo i korijen, a također osigurati i mogućnost prihrane i prozračivanja korijena. U Zadru su se kao drvoredna stabla dobro pokazale crnike, kostele i bagremi, a u novije vrijeme i albicije, crni jasen, te melije.

Fotogalerija