U Zadru se cvijeće oduvijek uzgajalo, bilo u atrijskim vrtovima rimskih kuća, bilo na prozorskim daskama i ograđenim vrtovima srednjega vijeka, ali prve javne cvjetne površine javljaju se tek s nastankom prvih javnih perivoja u 19. stoljeću.
Zadar je grad duge povijesti, a kako uzgoj cvijeća prati razvoj ljudskog roda, može se pretpostaviti da je i u Zadru oduvijek bilo cvijeća. Kako je grad nastao u podneblju mediteranske klime, blage u zimskim temperaturama, ali surove u pogledu ljetne suše, tako je i cvijeće bilo određeno klimom.
U doba Rimskog carstva Zadar je zauzimao veliku površinu i raster ulica bio mu je širok, pa su i kuće bile komotne s prostranim atrijskim vrtovima, što upućuje na obilje cvijeća, barem u onim kućama koje su imale bunare.
U srednjem vijeku grad je još uvijek dopuštao jednaku površinu ograđenu zidinama, pa je i srednjovjekovna izgradnja bila rahla te je dozvoljavala podizanje zatvorenih vrtova i uz manje raskošne kuće, a ne samo uz palače i samostane.
O tome svjedoče zapisi onovremenih notara, kao i književni tragovi, poput Zoranićevih opisa uzgoja bosiljka, murtele i drugog bilja na prozorskim daskama plemenitih kuća.
U Zadru se zbog ljetne suše i oskudice vode uvijek vodilo računa i o koristi i o izgledu biljaka, pa su cvjetne površine bile povezane s otpornim i prilagođenim vrstama.
Zadarski cvjetnjaci kroz 19. i početak 20. stoljeća pratili su europske vrtne trendove, ali su se prilagođavali lokalnoj klimi i mogućnostima prostora.
U središtu cvjetnjaka često su se nalazile istaknute vrste poput palmi, juka, banana i kana, oko kojih je bilo posađeno niže cvijeće.
Za razliku od današnjih cvjetnjaka, nekada su u gredicama bile česte trajnice, pa čak i grmlje, što potvrđuju stare razglednice i planovi perivoja.
U Perivoju Blažeković cvjetne gredice bile su raskošnije, s rondelama, kolekcijama ruža i jasno oblikovanim parterom oko spomenika i šetnica.
Na Novoj obali, današnjoj Obali kralja Petra Krešimira IV., ispod dvostrukog drvoreda crnika bilo je podignuto 23 cvjetne gredice obrubljene kamenim rubnjacima. U njima su se tijekom godina sadile ruže, palme, kane i dalije, ovisno o tadašnjoj modi.
Danas su te gredice uglavnom zasađene sezonskim cvijećem u dvije kampanje, dok se rubno sve više sade trajnice poput santoline i gazanije, a centralno lavanda i điran.
Povijest zadarskih cvjetnih gredica pokazuje kako se uzgoj cvijeća i oblikovanje javnih prostora razvijalo zajedno s urbanim i kulturnim razvojem grada. Od rimskih vrtova i srednjovjekovnih prozorskih dasaka do javnih perivoja i suvremenih sezonskih sadnji, cvijeće je ostalo važan dio zadarskog identiteta.
Iako su se stilovi sadnje, izbor biljnih vrsta i oblikovanje cvjetnjaka tijekom vremena mijenjali, osnovna ideja ostala je ista — unijeti ljepotu, boju i ozračje života u gradski prostor.
Više od 70 godina Nasadi d.o.o. oblikuju i održavaju prostor grada Zadra te pružaju podršku u najosjetljivijim trenucima.
Tradicija, odgovornost i poštovanje temelj su našeg svakodnevnog rada.