Zadar je grad nastao na prirodnom poluotoku i stoljećima je branjen visokim zidinama, a upravo je na tim povijesnim strukturama nastao i prvi zadarski drvored.
Upravo je na gradskim zidinama Murajima nastao prvi zadarski drvored koji se spominje 1857. godine dok je Zadar još bio grad-tvrđava. Njemačka spisateljica Ida von Duringsfeld u svom putopisu navodi kako ju je pri ulasku u zadarsku luku posebno dojmio krasan drvored velikih stabala na gradskim zidinama.
Biljnu vrstu ne spominje, ali radi se o crnikama (Quercus ilex) koje postoje još i danas. Da bi se crnike smatrale velikim stablima moraju imati barem trideset do četrdeset godina, što znači da bi najstariji primjerci danas trebali imati oko 170 do 180 godina.
Slijedeći važan drvored crnike u staroj gradskoj jezgri jest onaj na Novoj rivi, odnosno današnjoj Obali kralja Petra Krešimira IV. Riva je sagrađena 1875. godine, a zgrade duž obale do 1906. godine. U tom je periodu posađen i dvostruki drvored stabala duž cijele obale.
Po nekim razglednicama s kraja 19. stoljeća može se zaključiti da su to bila listopadna stabla, vjerojatno brijestovi, a kasnije su zamijenjena crnikama, vjerojatno dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Oba drvoreda tijekom godina više su puta stradavala, osobito u Drugom svjetskom ratu, ali su pravovremeno obnavljana, i to istom vrstom, čime je sačuvana njihova povijesna i krajobrazna vrijednost.
Povijest drvoreda u Zadru pokazuje koliko izbor vrste, lokacija sadnje i uvjeti rasta utječu na dugoročnu stabilnost i izgled stabala.
Drvoredi su kroz desetljeća bili izloženi ratnim razaranjima, prometu i zahvatima u prostoru, ali su se obnavljali kako bi zadržali kontinuitet i urbanističku vrijednost.
Još krajem 19. stoljeća bilježe se slučajevi uništavanja novih stabala, što pokazuje da je zaštita nasada uvijek bila važan dio upravljanja gradskim zelenilom.
Mnogi drvoredi rastu u vrlo otežanim uvjetima — uz beton, asfalt, uske profile ulica i nedostatak zraka i vlage za korijen.
Između dva svjetska rata sadile su se brzorastuće vrste velikog volumena poput platana, topola i borova, dok su se osamdesetih godina mnogi drvoredi topola zamijenili kostelama (Celtis australis).
Nakon Drugog svjetskog rata posađeni su i drvoredi palmi, crnika, japanskih sofora, japanske kaline i javora, a u novije vrijeme i albicije, crni jasen, melije te druge vrste prilagođene urbanim uvjetima.
Prikaz dijela zadarskih drvoreda i urbanih zelenih poteza koji oblikuju vizualni identitet grada.
Iz svih dosadašnjih iskustava može se zaključiti da prilikom izbora vrste treba pažljivo voditi računa o volumenu buduće krošnje, udaljenosti od kolnika i razmaku sadnje. U uskim profilima ulice bolja su listopadna stabla jer zimi omogućuju osunčanost ulice i fasada zgrada.
Također je važno birati vrste koje dobro podnose gradske uvjete zagađenja i odgovaraju klimatskim prilikama podneblja u kojem rastu. Kod nabave sadnica potrebno je osigurati školovane sadnice odgovarajuće visine i debljine debla te im osigurati zaštitu, prozračivanje i mogućnost prihrane korijena.
U Zadru su se kao drvoredna stabla posebno dobro pokazale crnike, kostele i bagremi, a u novije vrijeme i albicije, crni jasen te melije.
Više od 70 godina Nasadi d.o.o. oblikuju i održavaju prostor grada Zadra te pružaju podršku u najosjetljivijim trenucima.
Tradicija, odgovornost i poštovanje temelj su našeg svakodnevnog rada.