PERIVOJ VRULJE

Od zadarskih perivoja izvan stare gradske jezgre važan je Perivoj Vrulje zbog, kako mu i ime kaže - izvora vode. Kako je u Dalmaciji tekuća slatka voda rijetkost, ovaj perivoj ima veliku vrijednost zbog većeg broja vrulja na malom prostoru. One tvore potočiće što se pedesetak metara pred utok u more spajaju u jedan veći potok koji ne presušuje ni ljeti. Danas je vrulja manje nego prije Drugog svjetskog rata, ali i danas su dovoljno jake, tako da su u nestašici vode u Domovinskom ratu bile dragocjen izvor vode za taj dio grada.

Potok se ulijeva u uvalu Vrulje smještene na sjevernom dijelu luke, na njenom izlazu. Korito potoka je uređeno krajem 19. stoljeca zaslugom Društva za uljepšavanje grada. Dno uvale je dijelom nasuto, napravljeno korito potoka, te sagrađen mostić. Oko potoka je podignut perivoj s većim brojem biljnih vrsta, dok je na povišenom krševitom dijelu podignut gaj alepskog bora. Perivoj je u to vrijeme nazivan “Bosco dei Pini”- borik, borova šumica.

Nakon Drugog svjetskog rata perivoj je opet obnovljen i posađena nova stabla. Tada je i nazvan današnjim imenom. Osamdesetih godina prošlog stoljeća uređen je donji dio korita potoka s kamenim bankinama, tako napravljenim da i manja djeca mogu priči vodi, a napravljen je i novi kameni mostić preko potoka. Uz gornji tok potoka posađeno je desetak močvarnih čempresa koji zahvaljujući obilju vode lijepo uspijevaju. Prije nekoliko godina i taj dio korita je uređen s kamenim bankinama i napravljen je još jedan mostić, ali nažalost s betonskom ogradom koja odudara od okolnog kamena. Gornji dio potoka ljeti presušuje, dok je zapadni tok nestao uslijed izgradnje zgrade dječjeg vrtića u blizini. Vjerojatno uslijed miniranja temelja voda je našla put u dubinu, pa je korito u dvorištu dječjeg vrtića ostalo prazno. Najjača je vrulja ona s istočne strane iznad koje je sagrađena terasa obližnjeg ugostiteljskog objekta, koja ne presušuje ni za ekstremnih suša u gradu Zadru. 

Zbog obilja vode u perivoju uspijeva mnogo biljnih vrsta koje u našem sušnom podneblju ne bi mogle, pa je ovaj perivoj zbog toga izniman i vrlo posjećen. Veličina mu je oko 5 ha, a može se podijeliti na perivojnu površinu od cca. 2 ha i borov gaj površine oko 3 ha. U njemu je uređeno i dječje igralište, kojih u Zadru i nema baš u velikom broju. Osim perivoja na Obali kralja Petra Krešimira IV, Zadar je nakon Drugog svjetskog rata dobio još nekoliko manjih perivoja u užoj gradskoj zoni. Međutim, ubrzanim razvojem grada nicali su novi stambeni kvartovi koje nije pratilo nastajanje većih parkovnih površina, nego se zelenilo svelo na drvorede i manje površine unutar dvorišta. Takve zelene površine ne mogu zadovoljiti sve uvjete koji se od njih traže, a to su prostor za igru manje i veće djece, te za miran odmor starijih.

Tako se dogodilo da grad s najviše povijesnih perivoja nema nijednog novog. Osim toga, još uvijek nismo svjesni vrijednosti koju smo naslijedili, pa se ni povijesnim perivojima ne daje dovoljno pažnje. Činjenica je da su se životne navike ljudi promijenile, pa ni perivoji nemaju istu ulogu kao nekad, ali u gradskim sredinama oni će uvijek imati svoje vrlo važno mjesto. Zadarski povijesni perivoji imaju sreću što ih čuvaju oni isti bedemi koji su nekad čuvali grad. Tako su uglavnom zaštićeni od gradnje, te nasrtaja sve većeg broja automobila.

U budućnosti će se sigurno i njima posvetiti veća pažnja kao vrlo važnom elementu povijesne baštine, a u interesu što sadržajnije turističke ponude grada.