PERIVOJ KRALJICE JELENE MADIJEVKE

Kao što je već spomenuto, Zadar je dobio svoj prvi javni perivoj dok je još bio grad-tvrđava, što znači da se nakon povečerja više nije moglo izlaziti iz grada. Zato je taj perivoj punih četrdeset godina predstavljao neku vrstu balkona grada jer se iz njega pružao krasan pogled na more i okoliš, a uz blagi miris mediteranske flore moglo se uživati u svim organiziranim događanjima u perivoju.
Perivoj je otvoren 1829. godine, a podigao ga je po vlastitim zamislima tadašnji vojni upravitelj grada barun Franz Ludwig von Welden. On je bio pasionirani botaničar, oduševljen dalmatinskom florom, pa je tako i osmislio perivoj. Dao mu je ime Gradski perivoj i predao ga je na ugodu i njegu građanima. A u tom je trenutku takvu odluku mogao donijeti samo on, jer je perivoj podignut na najvećem bastionu zadarske utvrde, iako su bastioni bili vojni objekti.

Gradski perivoj (danas Perivoj kraljice Jelene) nastao je u doba romantizma, kad je vladao interes za strane kulture i civilizacije, kao i za biljke dalekih krajeva. Kako je barun Welden bio Bavarac, njemu je i Dalmacija bila egzotična zemlja, a njezina je flora do tada ionako bila neistražena. On je već prve godine svog boravka u Zadru obišao i botanički istražio skoro cijelu Dalmaciju i Crnogorsko primorje. Kao pionir u tom istraživanju je otkrio i neke nove vrste. Surađivao je s drugim botaničarima, a pisao je za njemačke časopise o svojim botaničkim istraživanjima, ali i o parkovnoj umjetnosti, posebno o engleskim pejzažnim perivojima. U jednom pismu regensburškoj "Flori" napisao je kako je u Zadru uspio ostvariti davni san o izgradnji perivoja za javnost, a još k tome posvećenog flori Dalmacije koju je toliko zavolio. I to baš na najvećem bastionu zadarske tvrdave, kome je sačuvao brežuljak u sredini s kojeg se pruža krasan pogled. U perivoju je posadio stabla i grmove koji, kako kaže, u njegovoj domovini uspijevaju samo u stakleniku, a navodi i popis od dvadesetak takvih vrsta. I zadarski botaničar tog doba Andreas Alschinger također daje popise bilja iz Gradskog perivoja i hvali Weldenovo djelo kao veličanstven poklon gradu. Barun Welden je i nakon premještaja u druge gradove ostao aktivan u oblikovanju pejzaža. U Innsbrucku je u javnom perivoju uz pomoć stijena i mahovine rekonstruirao stanište svakog cvijeta iz tirolskih Alpa, a u Grazu je uredio perivoj na Schlossbergu. Unutar zadarskog perivoja je podigao veliki kamenjar mediteranskog bilja koji je nažalost uništen krajem 19.st.


 

Perivoj je, kao što je već rečeno, podignut u doba romantizma, pa je i imao sva obilježja tog stila. Vrlo je zanimljiv zbog objekata smještenih u njemu: maurske kavane, kineske pagode, grčkog hrama, eksedre, ledane, obeliska, umjetne špilje i sl. Danas, se nama, koji živimo u vremenu televizije i interneta teško uživjeti u vrijeme bez struje i tekuće vode, kad se led donesen s Velebita čuvao u podzemnoj ledani da bi služio za hlađenje pića i hrane, a spoznaje o dalekim krajevima primale iz rijetkih priča i crteža. Da bi se dobio romantičan ugodaj u perivojima tog doba podizale su se umjetne ruševine, špilje i sl. ili su se gradili paviljoni koji su svojom arhitekturom podsjećali na kuturu dalekih krajeva.

O otvorenju perivoja svjedoči kameni uklesani natpis sačuvan do danas (WILLKOMMEN DEN 16 SEPT 1829), te knjižica prigodnih pjesama na različitim jezicima između kojih i na hrvatskom.

Kako do tada u gradu nije bilo javnog perivoja, građani su se okupljali na "ledini kraj Pinellija". Novi gradski perivoj nudio je mnogo više od običnog okupljališta. Imao je kavanu u maurskom stilu u kojoj su se služila rashlađena piča i nudio napitak "od arapske leće" - kava, kao veliki novitet toga doba. Mogao se naručiti i sorbet - voćni sladoled napravljen od leda iz ledane. Subotom i nedjeljom u perivoju je svirala glazba, izvodili su se igrokazi i razne sportske egzibicije.



Kako tada nije bilo muzeja, Gradski perivoj je bio muzej na otvorenom jer su po njemu bile razmještene biste i kipovi, a stolovi i klupe u perivoju bili su složeni od kapitela, stupova i drugih ulomaka. Razni natpisi iz rimskog doba, pa čak i jedan veliki fosil ribe smješteni su u eksedru - polukružno zdanje s kamenom klupom i dva kipa satira na ulazu, te zatvoreno rešetkom. Na istočnom vrhu bastiona sagrađena je mala kineska pagoda koja je služila kao glazbeni paviljon. U perivoju je postojao i obelisk, te Venerin hramić - polukružna kolonada s kipom u sredini.

Građani su iz zahvalnosti Weldenu sagradili malu umjetnu špilju sa spomenikom od mramora na kojem je uklesan i pozlačen natpis na latinskom jeziku - akrostih, čija početna slova daju Weldenovo ime:

VENTURIS
EXIMIUS
LARGITOR
DIADORENSIS
ELYSII
NOTESCAT

MDCCCXLIV Sam natpis ima značenje: "Oni koji dođu u perivoj neka znaju kako je za ovo zaslužan proširitelj zadarskih Elizejskih poljana - Welden - 1844."

Povodom dolaska cara Franje Josipa u Zadar na vrhu brežuljka je izgrađena još jedna kineska pagoda šesterokutnog oblika na tri etaže, sa savinutim "kineskim" krovom. Tom prigodom, kao poklon caru, snimljen je album fotografija značajnih objekata i spomenika Zadra, a čak dvije fotografije prikazuju Gradski perivoj. Na njima se lijepo vide pagoda, hramić, umjetna špilja, kamenjar, te sam ulaz u perivoj koji je godine 1893. preuređen na inicijativu tek osnovanog Društva za uljepšavanje grada. Takav izgled ulaza je sačuvan do danas. Medutim, Društvo za uljepšanje grada nije stalo na tome već su izvršene i nove sadnje, pa je iduće godine posađeno čak 600 borova po brežuljku, zbog toga su morale biti poništene neke staze.



U perivoju je postojala voda vec od 1877. godine, dovedena iz obližnje cisterne Pet bunara. O tome svjedoči članak iz novina koji hvali gospodina Josipa Brčića koji se brinuo za perivoj: ...". Brinuo se o izabranim i rijetkim biljkama, dražesnoj igri vode, lijepim kipovima, zbirci ulomaka antičke skulpture. Održao je perivoj najdražim sastajalištem tijekom cijelog dana, po izgledu takvom da bi mu mogli pozavidjeti i mnogo veći gradovi."... Iz istog izvora je i podatak da su u proljeće iste godine mnoga gospoda poklonila lijepe i rijetke biljke za uljepšanje perivoja.

Kako je Gradski perivoj bio jedan od centara društvenih zbivanja u gradu, u novinama su se često mogle pročitati zgode i događaji iz perivoja. To su najčešće bili koncerti, igrokazi, pantomima, izložbe, te razne sportske egzibicije poput dizanja balonom ili pokazivanja snage.

U prosincu 1888. u Zadru je održana izložba sjemenja, povodom četrdesetogodišnjice vladavine cara Franje Josipa. Izložbi je prisustvovao i tadašnji guverner Dalmacije Dragutin Blažeković, autor najvećeg zadarskog perivoja na tvrđavi Forte pred gradom. Osim sjemenja, na izložbi je bila izložena i velika količina vrtnog bilja. Dubrovačka poljoprivredna udruga je svoje ukrasne biljke poklonila organizatoru izložbe, zadarskom "Poljoprivrednom zboru". Te biljke su početkom slijedeće godine posađene u Gradski perivoj.



Dvije godine nakon što je Zadar dobio struju, dakle, 1896. osvijetljen je ulaz u perivoj sa dva željezna kandelabra, svaki s po tri staklene kugle. Osvijetljena je i kavana u perivoju. Nedavnim uređenjem Trga pet bunara, postavljene su replike nekadašnjih kandelabara na ulazu.

Međutim, veliki kandelabar koji je postavljen na glavnom gradskom trgu 1894. godine, odvukao je gradsku glazbu iz perivoja, pa je svaku drugu nedjelju svirala na trgu. Drugi bitan dogadaj koji je umanjio posjećenost perivoja bila je izgradnja Nove rive (danas Obala kralja Petra Krešimira IV) 1875.-1906. god., promenade uz Zadarski kanal. Nova riva u svojoj duljini od oko 800 metara i četrnaest reprezentativnih zgrada, uz dvostruki drvored i cvjetne gredice, imala je poštu, tri kavane i gat gdje su pristajali putnički parobrodi. To je bilo dovoljno da se središte gradskih zbivanja prebaci na Novu rivu.

Treći značajan događaj bio je rušenje kortine - zida između bastiona Grimani i bastiona Moro, tj. između Gradskog i tzv. Malog perivoja. Zidine su srušene 1907. god. kako bi se osigurao novi kolni prilaz središtu grada. Time je Gradski perivoj izgubio vezu s drvoredom na gradskim bedemima i manjim perivojima na bastionima, koji su podignuti nakon što je Zadar 1868. god. prestao biti tvrđavom, a bili su omiljena gradska promenada i logičan nastavak šetnje po gradskom perivoju.

Gradski perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu, a stradali su i neki arhitektonski elementi. S obzirom na starost od 175. godina, malo je izvornih biljaka moglo preživjeti do danas. Medutim, sačuvana arhitektura se obnavlja, a popunjava se i biljni fundus, tako da je taj perivoj i danas najljepši zadarski perivoj.